11. veljače 2026.
Remiza – 90 godina tramvajske priče koja je mijenjala Zagreb
Razvoj Zagreba između dva svjetska rata nije se mjerio samo novim zgradama i širenjem kvartova, nego i - tračnicama. Dok su gradska naselja rasla prema zapadu, paralelno se širila i tramvajska mreža. Godine 1935. otvorene su nove pruge Tratinskom i Ozaljskom cestom, prema planiranoj lokaciji novog tramvajskog spremišta na Trešnjevci - potezu koji je trajno promijenio lice tog dijela grada.
No, razvoj je imao i svoju cijenu. Kako bi se proširila Tratinska cesta, morala je biti srušena polovica starog tramvajskog spremišta na Savskoj cesti, na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja. Održavanje tramvaja time je postalo znatno otežano - vozila su noćila na ulicama, gdje se obavljao i noćni servis. Zagreb je tada doslovno živio uz svoje tramvaje.
Svečano otvorenje novog spremišta u
Ozaljskoj ulici održano je 11. veljače 1936. godine. Tada se zvalo Vurovčica, prema lokalitetu i obližnjoj ulici koja i danas nosi isto ime. Na toj je lokaciji izgrađena suvremena radionica za proizvodnju i održavanje tramvaja, upravna zgrada s večernjom blagajnom te prostori za izobrazbu prometnog osoblja. Središnji dio činile su dvije armiranobetonske hale kapaciteta 180 vozila - impresivna brojka za to doba.
Spremište je do danas zadržalo svoj prepoznatljiv izgled, s dva armiranobetonska luka širine 25 i visine 7 metara. Dolazak pruge i otvaranje spremišta potaknuli su ubrzani razvoj Trešnjevke, a naziv Remiza postao je sinonim za okretište i tramvajsko srce na Ljubljanici.
Tijekom Drugog svjetskog rata, ali i Domovinskog rata, tramvajsko spremište i radionice radili su neprekidno. Predani djelatnici ZET-a održavali su i popravljali vozila kako bi grad mogao funkcionirati i u najtežim trenucima. Tramvaj je bio više od prijevoznog sredstva - bio je znak da život ide dalje.
I danas, 90 godina od otvorenja,
Remiza ostaje tihi svjedok razvoja i mjesto gdje se već desetljećima održava ritam grada. Lokacija je kroz vrijeme modernizirana izgradnjom nove tramvajske i autobusne radionice, no stara hala i dalje čuva duh vremena u kojem je Zagreb odlučno zakoračio u moderno doba.
Trešnjevačka Remiza opjevana je i u baladi koju je napisao Drago Britvić, a uglazbio i otpjevao poznati šansonijer Zvonko Špišić: „Treba biti blizu kad prvi tramvaji napuštaju Remizu“ samo je jedan od stihova poznate balade, čiji zvuci i danas odjekuju trešnjevačkim vuglecima.
No, razvoj je imao i svoju cijenu. Kako bi se proširila Tratinska cesta, morala je biti srušena polovica starog tramvajskog spremišta na Savskoj cesti, na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja. Održavanje tramvaja time je postalo znatno otežano - vozila su noćila na ulicama, gdje se obavljao i noćni servis. Zagreb je tada doslovno živio uz svoje tramvaje.
Svečano otvorenje novog spremišta u
Ozaljskoj ulici održano je 11. veljače 1936. godine. Tada se zvalo Vurovčica, prema lokalitetu i obližnjoj ulici koja i danas nosi isto ime. Na toj je lokaciji izgrađena suvremena radionica za proizvodnju i održavanje tramvaja, upravna zgrada s večernjom blagajnom te prostori za izobrazbu prometnog osoblja. Središnji dio činile su dvije armiranobetonske hale kapaciteta 180 vozila - impresivna brojka za to doba.Spremište je do danas zadržalo svoj prepoznatljiv izgled, s dva armiranobetonska luka širine 25 i visine 7 metara. Dolazak pruge i otvaranje spremišta potaknuli su ubrzani razvoj Trešnjevke, a naziv Remiza postao je sinonim za okretište i tramvajsko srce na Ljubljanici.
Tijekom Drugog svjetskog rata, ali i Domovinskog rata, tramvajsko spremište i radionice radili su neprekidno. Predani djelatnici ZET-a održavali su i popravljali vozila kako bi grad mogao funkcionirati i u najtežim trenucima. Tramvaj je bio više od prijevoznog sredstva - bio je znak da život ide dalje.
I danas, 90 godina od otvorenja,
Remiza ostaje tihi svjedok razvoja i mjesto gdje se već desetljećima održava ritam grada. Lokacija je kroz vrijeme modernizirana izgradnjom nove tramvajske i autobusne radionice, no stara hala i dalje čuva duh vremena u kojem je Zagreb odlučno zakoračio u moderno doba.Trešnjevačka Remiza opjevana je i u baladi koju je napisao Drago Britvić, a uglazbio i otpjevao poznati šansonijer Zvonko Špišić: „Treba biti blizu kad prvi tramvaji napuštaju Remizu“ samo je jedan od stihova poznate balade, čiji zvuci i danas odjekuju trešnjevačkim vuglecima.